Perfekcionizam naš svagdašnji
Moto perfekcionizma je da dovoljno dobro nije dovoljno. Perfekcionizam možemo definirati kao rigidnost u težnji prema besprijekornosti ili nepogrešivosti uz iznimno visoke kriterije i snažnu, pa i presnažnu samokritičnost. Iako perfekcionizam i dolazi od latinske riječi perfectus što znači završen, potpun, temelj pa ako hoćete i savršen, paradoks perfekcionista je da rjeđe obavljaju stvari savršeno nego što bi mislili jer su zahtjevi nekad jednostavno preveliki da je sigurnije odustati nego si dozvoliti da napravi nedovoljno dobro. A čak i kad nešto obave savršeno, to nema nikakvu vrijednost jer se to podrazumijeva, a vrijednost se pripisuje tek ako ne uspiju, u iznimnoj samokritičnosti, vrijednost je negativnog predznaka. Kao da nemaju moment u kojem ili zastanu i pohvale sami sebe ili se nagrade. Pritom je neizbježno spomenuti da naš odgojno obrazovni sustav ima važnu ulogu u izgradnji tih perfekcionističkih tendecija kod naših mladih, jer od 1. razreda osnovne dobivaju implicitna poruke da vrijede koliko i njihova ocjena, i to njihova brojčana ocjena i usvoje pravilo da vrijede samo ako je njihova vrijednost 5. Sve ispod 5 ne vrijedi.
Iz silnog straha od neuspjeha u tim ogromnim standardima koje su si postavili, često se niti ne upuštaju u aktivnost. Konkretno, to u školi znači da ako nisu potpuno sigurni da će dobiti 100% 5, neće ni izaći na taj test ili ispit. I to će napraviti nekad svjesno u dogovoru s roditeljima, a neki će možda i tjelesno odreagirati i doista dobiti povišeni temperaturu ili povraćati, i na taj način se pod navodnicima spasiti od neuspjeha. I tako ponovno i ponovno. Često se upuštaju, naravno nesvjesno, u samootežavajuća ponašanja kao što su prokrastinacija, odnosno odgađanje započinjanja bavljenja obveza jer pritom mogu sačuvati svoje krhko samopoštovanje. Što se događa, ako ne uspiju zadovoljiti visoki standard to nije zato što nisu dovoljno dobri nego nisu dovoljno učili, i tako se štite. Drugi ekstrem je da se gradivo prenaučuje i da se troši dvostruko ili trostruko vrijeme potrebno za usvajanje nekog gradiva, i onda nema vremena za ugodne aktivnosti.
Dugoročno može doći do pojave brojnih anksioznih i depresivnih simptoma, pa i tjelesnih bolesti, osoba ne stiče vrijedne vještine upravljanje vremenom ili rješavanja problema pa se teško snalazi u radnom ili socijalnom okruženju što sve skupa rezultira smanjivanjem samopoštovanja, gradnjom krhkog identiteta i neostvarivanjem brojnih potencijalnih životnih uloga.
Prepoznajte perfekcionizam kod sebe ili svojeg srednjoškolca ili studenta što prije i počnite raditi na tome!
