Srce kuca..., srce samo kuca...

Jedna od tema koju otvara Konstrakta u svom fenomenu „In corpore sano” jest i autonomni živčani sustav. Drugim nazivom i vegetativni živčani sustav, označava sve ono što tijelo obavlja, a što nije pod našom voljnom kontrolom, procese koje ne možemo vlastitim pokretima ili mislima niti ubrzati, niti usporiti, niti pokrenuti niti zaustaviti. Osim kucanja srca, AŽS kontrolira probavne procese, sve sustave žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, sustav organa za izlučivanje te sustav organa za reprodukciju. Drugim riječima, ne moramo aktivno regulirati krvni tlak ili goniti srce da kuca, niti moramo paziti koliko su bubrezi isfiltrirali tekućine, niti da sad upravo u ovom trenutku udahnemo. Sjajno da je tako, jer nam onda naše tijelo ostavlja dovoljno prostora u radnom pamćenju da možemo obavljati druge stvari koje su nam bitne – pripremati hranu, obavljati posao na radnom mjestu ili voditi usmjeren razgovor.

U kliničkoj praksi susrećem dvije krajnosti ljudskog pristupa vlastitom autonomnom živčanom sustavu – one koji prečesto provjeravaju svoje vitalne funkcije i one koji sustavno ignoriraju poruke koje tijelo šalje.

Ovi prvi kao da ne vjeruju dovoljno svojem tijelu, kao da imaju očekivanje da ako ne gone svoje tijelo i svoje vitalne funkcije, da će tijelo otkazati, zaboraviti kucati, disati, probavljati. Često iz neke vlastite potrebe za kontroliranjem zatim redovito provjeravaju svoje tijelo i generiraju anksiozne smetnje, koje se potom prelijevaju u druge sfere života dok su oni i dalje okupirani otkucajima srca.

U drugoj krajnosti ljudi mogu biti toliko okupirani poslom ili obitelji da jednostavno ignoriraju signale koje im šalje tijelo. Ne primjećuju da tijelo kuca, ali nepravilnim otkucajima, da im probava ne funkcionira kao prije, da se znoje više ili manje, da plitko dišu. Primijete tek kad nastupi neka kronična bolest.

Kao i u svemu, bitno je naći balans između davanja povjerenja svom tijelu da diše i kuca, i periodično provjeriti šalje li nam možda poruku da zastanemo i predahnemo.

Previous
Previous

Perfekcionizam naš svagdašnji

Next
Next

Kako spavate?