“Špiljski” mozak
Svojim klijentima redovito pružam prilagođenu, ali prilično široku psihoedukaciju o podrijetlu njihovih tegoba, najčešće anksioznih ili depresivnih simptoma.
Kognitivno-bihevioralni pristup jasno naglašava interakciju biološke predispozicije jednako kao i proživljenih iskustava u nastanku poremećaja (tzv. „nature vs. nurture” dilema). A gdje drugdje živi naša biološka predispozicija nego u našem mozgu?
Ljudska vrsta ima tu (ne)sreću da biološka revolucija ne prati kulturnu revoluciju. Puno je pozitivnih strana toga – sve lakše doskačemo bolestima koje su nekada bile neizlječive, osmišljavamo različite naprave koje nam olakšavaju svakodnevni život, uspjeli smo pripitomiti prirodu i slično. Ipak, ima i nekih negativnih strana tog nesrazmjera koje nam na prvu promaknu, a vrlo su dobro poznate stručnjacima mentalnog zdravlja.
Evolucijom je ljudski mozak postao dobro opremljen da najbolje pamti negativna iskustva i da i za najmanju sitnicu pokrene lavinu anksioznih reakcija – a zašto, ako je to energetski jako skupo, a biologija uvijek uči da treba energiju štedjeti?
Evolucijski je imalo više smisla imati i pretjeranu reakciju, nego da reakcije nema, a prijetnja je stvarna. Možemo se podsjetiti kako je izgledao život špiljskih ljudi – živjeli su u pećinama, malo zaklonjeni, ali ipak pristupačni divljim zvijerima noću. Muškarci su išli u lov i morali se iznositi s potencijalnim opasnostima predatora poput lava, dok su žene skupljale plodove i morale biti oprezne na svaki šum u strahu hoće li ih ugristi zmija koja se skriva ispod grma. Složit ćete se, dosta nezavidni uvjeti života. Sada nam je potpuno jasno zašto je špiljskom čovjeku pretjerana anksiozna reakcija koja mobilizira energiju često značila očuvanje vlastitog života, kao i svojih potomaka.
Današnji uvjeti potpuno su drugačiji. Ljudi žive u gradovima, lavovi ne šetaju uokolo, a ne vrebaju ni zmije, a opet ima toliko anksioznih poremećaja!
Tu je objašnjenje da naš mozak i dalje „primitivno” reagira onime što se nekad, evolucijski, pokazalo adaptivno – on na najmanju opasnost pokreće veliku anksioznu reakciju kao da vidi lava i priprema cijelo tijelo na jednu od tri reakcije – borba, bijeg ili smrzavanje (fight, flight, freeze).
Mozak ne razumije da u suvremenom svijetu nema lava, pa anksiozno reagira na test iz matematike ili natjecanje iz klavira, a ne razumije ni da ne vrebaju zmije pa pokreće panični napad prije važnog govora pred zainteresiranom publikom.
Ponovno se vraćamo na pozitivne strane toga što je kulturna evolucija brža od biološke – ljudi su osmislili kognitivno-bihevioralne tretmane koji uče ljude kako da se nose sa svojim anksioznim reakcijama i vrlo uspješno se provode!
